Copyright Udruženje pčelara Bagremovac © 2023. Design by Ed-Vision
Gljivična bolest odraslih pčela Nozemoza se javlja u cijelom svijetu. Za tu je bolest tipičan proljev kod odraslih medonosnih pčela. Ima jak negativan utjecaj na pčelarski sektor, posebno kada je povezana s drugim patogenima (varooza, viroza, amebijaza itd.) ili onečišćenjem okoliša (pesticidi) Nozemoza je bolest koju uzrokuju dvije različite vrste gljivica – Nosema spp.: N. apis i N. ceranae. Obje utječu na odrasle medonosne pčele, ali se njihovi simptomi i učestalost razlikuju ovisno o području. Spore N. apis i N. ceranae je teško morfološki razlikovati, i predstavljaju oblik otpornosti i širenja bolesti. Spore mogu ostati zarazne od nekoliko dana do pet godina na niskim temperaturama. Toplina, kao i sunčeve ultraljubičaste zrake, mogu ih ubiti za nekoliko sati. Čimbenici koji doprinose širenju nozemoze: – vlažne i hladne košnice povećavaju šanse za zarazu među pčelama iz istih košnica; – oskudica hrane meda i polena; – sezonski uzroci također mogu utjecati na širenje zaraze. Tokom dugih, hladnih zima i hladnih, kišovitih proljeća, pčele možda neće pronaći dovoljno hrane u prirodi (nektar i polen); – česti pregledi košnica tokom nepovoljnih vremenskih uslova (npr. zimska sezona, vjetrovito ili kišovito vrijeme) mogu potaknuti početak bolesti kao i njezino širenje uslijed induciranog stresa i smanjenja temperature u klupku te prisutnost drugih bolesti (poput varooze ili virusa) izaziva pogoršanje simptoma nozemoze.
Simptomi nozemoze uzrokovane gljivicom Nosema apis Nosema apis odgovorna je za “klasični” poznati oblik bolesti koja je raširena osobito u hladnim i vlažnim područjima. Lakše se pojavljuje tokom proljeća, a zimi u košnicama koje su u lošijem stanju. Bolest izbija uglavnom sa smanjenjem populacije u zajednici. Bolest nikada ne zahvaća pčele u fazi ličinke i rijetko kad maticu. Spore Nosema apis, pronađene u izmetu pčela, izravno ili neizravno su progutale odrasle pčele u čijim su se crijevima gljivice potom razvile i uticale na njihove probavne funkcije (pčele više nisu u stanju apsorbirati hranjive tvari iz hrane). Pčele njegovateljice gube također i sposobnost proizvesti matičnu mliječ. Spore Nosema apis se izbacuju izmetom pa ih mogu progutati druge pčele, koje se tako zaraze. Naposljetku zajednica podlegne zbog depopulacije jer odrasle pčele umiru, a nove pčele se ne liježu (nema ishrane legla jer stradaju pčele hraniteljice). Nakon kontakta pčela s Nosema apis, javljaju se sljedeći simptomi infekcije: – crijevni poremećaji, poput proljeva, što se može uočiti na podnici, na letu i saću, koje će se razmazati dijaretičnim izmetom, pčele postaju nesposobne za proizvodnju matične mliječi, pa stoga ne mogu hraniti leglo; – pčele sakupljačice smanjuju svoju letačku aktivnost dok ona potpuno ne prestane.U rijetkim slučajevima kada je matica bolesna, polaganje jaja bitno se smanjuje; – neke pčele više nisu u stanju letjeti, hodaju s krilima raširenim u obliku slova “K”, paralizirane su, dok se ostale pčele okupljaju u malim skupinama; – mrtve pčele natečenog zatka i nogu uvučenih ispod prsa mogu se naći na dnu košnice.
Nosema ceranae je nova vrsta gljivice. Ingemar Fries ju je izolovao prvi put 1996. godine na Apis cerani, vrsti pčele raširenoj u jugoistočnoj Aziji. Na europskoj medonosnoj pčeli Apis mellifera otkrio ju je 2006. godine Mariano Higes. Nosema ceranae se raširila na golema područja Europe, zamjenjujući autohtoni oblik Nosema apis na medonosnoj pčeli, a rezultirala je sasvim drugim kliničkim znakovima od proljeva tipično povezanih nozemozom uzrokovanom Nosema apis. Ova bolest se može javiti tokom cijele godine. Tipična je odsutnost proljeva. Čini se da pčele radilice umiru dalje od košnice, što uzrokuje progresivnu depopulaciju zajednica (pad broja pčela bez da je u zajednici primijećena prisutnost mrtvih pčela) sve do potpunog propadanja zajednica. PrenosGljivice Nosema apis i Nosema ceranae mogu se prenijeti na isti način. Pčele izravno progutaju uzročnika kad jedu poluprobavljeni izmet zaraženih pčela, ili indirektno putem prihrane kontaminiranim medom, putem vode ili hrane. Spore Nosema ceranae vrlo su otporne u okolini i mogu podnijeti ekstremno niske kao i vrlo visoke temperature. To znači da je moguća ponovna infekcija zajednice i povratak bolesti nakon dugog vremena, čak i nakon nekoliko godina. Nozemoza se može proširiti sa zajednice na zajednicu, s pčelinjaka na pčelinjak također i posredstvom pčelara na sljedeće načine: – letom zaraženih radilica i trutova; – premještanjem trutova; – pljačkom zaraženih zajednica; – prijenosom (dodavanjem) zaraženih okvira iz jedne zajednice u drugu; – prihranom pčela kontaminiranim medom; – korištenjem zaraženih alata ili opreme. Dijagnoza Terenski test se sastoji od ispitivanja boje završnog dijela probavnog sistema jednog dijela pčela (pčelari mogu izvući crijeva pčela povlačenjem žalca pincetom ili noktima). Kod zdravih pčela boja probavnog sistema je crvenkasta, dok probavni sistem bolesnih pčela ima mliječno bijelu boju To će se, međutim, vidjeti tek kad je bolest uzela maha. Samo laboratorijskim testom može se postaviti rana dijagnoza.
Biotehničke metode za smanjenje rizika od izbijanja nozemoze Pčelar može primijeniti sljedeće biotehničke metode kako bi smanjio rizik od unošenja i širenja nozemoze: – Odaberite uzgajivače matica koje su provjereno zdrave, odnosno bez uzročnika Nosema spp. – Odaberite i uzgajajte pčele otporne na Nosema spp., ako je moguće (selekcija). – U ranu jesen ili u proljeće uzmite uzorke pčela radilica za analizu u specijaliziranom laboratoriju i za ranu dijagnostiku nozemoze (PCR i/ili mikroskopske metode). – Kad je nivo zaraženosti odraslih pčela previsoka (više od 100 000 spora po pčeli), tretirajte zajednicu protiv Nosema spp. dostupnim i registriranim (dopuštenim) proizvodima. Ako je nozemoza jako uznapredovala, posebice kod slabijih zajednica, zaraženo saće treba biti uklonjeno (spaljeno) na primjeren način ili, ako je moguće, raskuženo, a košnicu je potrebno dezincirati otvorenim plamenom ili ih, ako to nije moguće kao npr. kod starih košnica, treba uništiti (spaliti). Med se može koristiti za ljudsku prehranu. Da bi se uništila košnica i pritom izbjeglo daljnje širenje spora, treba u zemlji iskopati rupu duboku barem 50 cm te u njoj spaliti košnicu i saće, a nakon što izgore tu rupu treba dobro zatrpati zemljom. Zaražene pčele treba usmrtiti gušenjem pomoću sumporovog dioksida, ili ih tretirati odobrenim proizvodima i premjestiti u novu/dezinficiranu košnicu s novim/dezinficiranim saćem i novom podnnjačom.
Copyright Udruženje pčelara Bagremovac © 2023. Design by Ed-Vision