Virusne bolesti  

Uvod

Simptomi glavnih bolesti medonosnih pčela koje uzrokuju virusi Virusne bolesti medonosnih pčela raširene su po cijelom svijetu. Pčelari obično podcjenjuju njihov utjecaj, ali one u kombinaciji s drugim bolestima pčela mogu uzrokovati ozbiljne ekonomske gubitke Glavni virusi pčela Do danas su identificirani i klasificirani brojni virusi medonosnih pčela, ali nema dovoljno podataka o tome kako su distribuirani po svijetu: – Virus kronične pčelinje paralize – Virus mješinastog (vrećastog) legla – Virus akutne pčelinje paralize – Virus deformiranih krila – Virus crnih matičnjaka – Virus zamućenih krila – Virus polagane pčelinje paralize – Pčelinji virus X – Pčelinji virus Y – Nitasti virus – Apis iridescent virus – Virus izraelske akutne pčelinje paralize – Arkansas virus – Pikornavirus pčela Berkley – Virus kašmirske pčelinje bolesti – Egipatski virus – Virus prstena duhana – Kakugo virus Uvod Svi virusi mogu biti prisutni u pčelinjaku u latentnom ili asimptomatskom obliku, odnosno kad u košnici nema vidljivih simptoma. Okidači koji mogu dovesti do razvoja infekcije, uginuća pčela i razvoja ozbiljnih bolesti kad je potrebno uništiti oboljelo/zahvaćeno saće ili čak i cijelu zajednicu su: – prisustvo druge bolesti ili nametnika oboljele pčelinje zajednice (npr. varooza ili nozemoza); – stresni čimbenici (npr. gladovanje zbog kišovitog vremena ili niske temperature). Na pojavu virusa kod medonosnih pčela snažno utječu sezonski čimbenici i područje u kojem se pčelinjak nalazi. Grinja Varroa destructor značajno pridonosi pojačanom širenju virusnih bolesti. Varoa je pasivni nosač raznih virusa, a virusi se prenose na pčele slinom varoe. Uz to, varoa svojim parazitiranjem slabi imunološki sistem pčele, što može reaktivirati latentne virusne infekcije već prisutne kod pčele. Ostale bolesti pčela koje stvaraju pogodne uvjete za nastanak virusnih bolesti su nozemoza, europska gnjiloća i amebijaza. Prenos virusa Svaki virus ima različitu rutu prijenosa u zajednicu. Mogu se prenijeti s matica na radilice ili trutove, ili s odraslih pčela na druge odrasle pčele, iz istih ili različitih zajednica. Prevalencija nekih virusa povezana je s drugim bolestima. Primjerice, zaraza je češća kada su zajednice zahvaćene nozemozom, jer lezije tankog crijeva olakšavaju prolaz virusa u hemolimfu.

Dijagnoza

Tačna dijagnoza virusa koji utječe na zajednicu može biti napravljena molekularnom PCR metodom u specijaliziranom analitičkom laboratoriju. Dijagnoza na licu mjesta moguća je za virus mješinastog (vrećastog) legla, virus deformiranog krila i virus crnih matičnjaka promatranjem simptoma

Prevencija i suzbijanje

Pridržavanje smjernica dobre pčelarske prakse ključno je za sprječavanje bolesti, a čimbenici stresa pčela trebaju biti svedeni na minimum. Čimbenici stresa – poput hemijskih (npr. liječenje lijekovima), fizikalnih (česti zimski pregledi košnice), metaboličkih i zaraznih – mogu poslužiti kao predisponirajući za izbijanje virusne epidemije. Osnovno je držati varou i nozemu pod kontrolom. Pojava nekoliko virusa može se smanjiti primjenom dobre pčelarske prakse povezanih s varoom i nozemom. Ne postoje specifični i učinkoviti tretmani za virusne bolesti pčela. U slučaju posebno teških simptoma, jedini lijek je uništavanje oboljelih zajednica. U ostalim slučajevima kada su simptomi manje ozbiljni, možete pokušati zamijeniti maticu i zaraženo saće, koje treba neškodljivo uništiti. Zaražene košnice moraju se pravilno očistiti i dezinficirati prije ponovne uporabe. Dezinfekcija se može provesti vodikovim peroksidom, a zatim propuštanjem plavog plamena preko košnica (opaljivanjem). Zbog transovarijalne prenosivosti nekih virusa (zaražena matica može proizvesti zaražena jaja i leglo), preporuča se poštivanje karantenskog razdoblja i nadgledanje zdravlja legla prilikom dodavanja novih matica u zajednice.