Kameno leglo (aspergiloza)

Uvod

Gljivična bolest legla i odraslih pčela Kameno leglo, ili aspergiloza, prepoznaje se po tvrdim ličinkama pokrivenim praškastim gljivičnim sporama. Pronađena je širom svijeta, ali osim ako je zajednica ozbiljno oslabljena drugim stresovima obično je asimptomatska. OPREZ! Kameno leglo je zoonoza – zarazna bolest koja je zajednička ljudima i pčelama, i prenosi se prirodnim putem s pčela na čovjeka i obratno Uvod Kameno leglo je gljivično oboljenje koje uzrokuju različite vrste gljiva koje pripadaju rodu Aspergillus. Zahvaća odrasle pčele i leglo (ličinke i kukuljice). Glavne vrste gljivica odgovornih za bolest medonosnih pčela su Aspergillus Flavus i rjeđe Aspergillus fumigatus i Aspergillus niger. Bolest se prenosi hranom ili izravnim kontaktom. Zelene mumicirane ličinke mogu se uočiti u saću, na podnici ili na letu. Mumificirane ličinke nalikuju malim bijelim, žutim ili zelenim kamenčićima i teško ih se drobi, za razliku od ličinki zahvaćenih krečnim leglom (koje izgledaju spužvasto). Idealna temperatura za razvoj gljivica uzročnika kamenog legla je između 33 °C i 37 °C, ali mogu se razmnožavati i na temperaturama između 7 °C i 40 °C. Izloženost temperaturama iznad 60 °C u minimalnom trajanju od 30 minuta može umrtviti i spore i hife (duge, razgranate, nitaste strukture gljivica).

Simptomi

Kod zaraženih ličinki medonosne pčele infekcija se zamijeti po karakterističnom prstenu u blizini glave ličinke. Isprva mrtve ličinke izgledaju bijele i mekane. Zatim postaju pljesnive, budu pokrivene svojevrsnom prašinom koju čine spore uzročnika. Ta ‘’prašina’’ može biti različite boje, ovisno o vrsti uzročnika Aspergillus: žućkasto-zelena u slučaju gljivice Aspergillus Flavus; sivozelena u slučaju gljivice Aspergillus. fumigatus; i crna u slučaju gljivice Aspergillus niger. Jednom kada ličinke uginu, što se događa u poklopljenim stanicama, njihova se tijela stvrdnu, izgledaju kao mali kamenčići koji se teško drobe; otuda i naziv ‘’kameno leglo’’. Mumificirane ličinke je teško ukloniti iz stanica legla čak i s pincetom. Odrasle pčele uklanjaju uginule ličinke iz stanica, a na podnici ili na letu mogu se naći zelene mumicirane ličinke. U rijetkim slučajevima infekcija može zahvatiti i odrasle pčele ako konzumiraju hranu kontaminiranu gljivicama. Zaražene pčele će se u početku činiti uzbuđene i nemirne, a umjesto tog stanja kasnije će ih zahvatiti stanje paralize, nesposobnost letenja i smrt, koja obično nastupi daleko od košnica. Iako je uočeno i stradavanje čitavih zajednica pčela zaraženih ovom bolešću, bolest kamenog legla obično ima prolazni karakter i prirodno se prevlada ako je zajednica snažna.

Prenos

Kameno leglo se prenosi zaraženom hranom koja sadrži spore gljivica (med i polen), ili izravnim kontaktom između pčela. Bolest se može proširiti s bolesnih na zdrave zajednice zrakom: letom zaraženih pčela, pljačkom zaraženih košnica ili rojenjem. Pčelar može također prenijeti bolest pomoću kontaminiranog alata ili premještajući okvire iz bolesnih zajednica u zdrave.

Dijagnostika

Jedan od prvih znakova kamenog legla je pjegavi i nepravilni uzorak legla (velika količina praznih stanica, pomiješanih s ostalim stanicama koje sadrže jaja i ličinke svih dobnih skupina). Ličinke prvo postanu naborane, kremaste boje, i gube segmentaciju. Mogu promijeniti boju prelazeći iz sive u zelenkastu. Nakraju, ličinke se osuše (mumiciraju), slijepe se uz stanične stijenke, što ih čini teškim za uklanjanje Mumificirana ličinka može biti prekrivena sivobijelom “prašinom”, ili može biti zelenkastožuta, sivozelena ili crna, ovisno o vrsti uzročnika gljivične bolesti. Uz odrasle medonosne pčele na zaraženom saću mogu se vidjeti i paralizirane odrasle pčele. Nakon smrti, tijelo im postaje tvrdo, a ako je visoka vlažnost, može biti prekriveno sivobijelom gljivičnom prašinom, koja je tipična za ovu infekciju. Dijagnostika i identifikacija točnog uzročnika kamenog legla zahtijeva specijalizirane laboratorije.

Prevencija

Pčelari bi trebali neškodljivo ukloniti zaraženo pljesnivo saće sa zahvaćenim leglom. Proizvodi dobiveni iz bolesnih košnica ne smiju se koristiti niti za prehranu ljudi niti u zdravim košnicama (npr. med, polen, matična mliječ, vosak i propolis). Usvajanje i primjena smjernica dobre pčelarske prakse je najučinkovitiji način za sprječavanje bolesti.

Suzbijanje

Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se utvrdile učinkovite mjere suzbijanja. Danas nema registriranih tretmana za suzbijanje ove zaraze kod pčela, iako je eksperimentalno opaženo da su eterična ulja cimeta (Cinnamomum zeylanicum), Litsea cubeba i geranija (Pelargonium graveolens) kao i njihove mješavine, u stanju obuzdati rast ove gljivice. Genetska selekcija otpornosti pčela na kameno leglo mogla bi biti zanimljiva za istraživanje, jer je uočeno da se genetska predispozicija može razlikovati od zajednice do zajednice. Redovita zamjena matica svakako je jedan od korisnih postupaka.

Utjecaj kamenog legla na ljudsko zdravlje

Gljivice Aspergillus koje uzrokuju kamenito leglo nalaze se posvuda u tlu (one su među najčešćim plijesnima u okolišu) te su sposobne izazvati bolest kod insekata, ptica, sisavaca, a također i kod ljudi. Zato se ubrajaju u skupinu zoonoza – bolesti koje se mogu prenositi sa životinje na čovjeka i obrnuto. Kod ljudi, gljivica Aspergillus može izazvati respiratorne bolesti, kao što su plućne infekcije (bronho- plućna aspergiloza i plućni aspergilomi) ili alergijski bronhitis, ako se udiše. Također može uzrokovati infekcije oka, ždrijela, kože i otvorenih rana u slučaju izravnog kontakta sa zaraženim leglom, zaraženim pčelama ili zaraženim saćem. Štoviše, razmnožavanje gljivica koje pripadaju rodu Aspergillus može biti odgovorno za proizvodnju specifičnih mikotoksina koji mogu biti opasni kada se prenose oralno na životinje i ljude. U slučaju kamenog legla, mikotoksini se mogu prenijeti na ljude konzumacijom zaražene polena.