U septembru su nam dani znatno kraći a noći postaju duže. Pčele se polako instiktivno već od početka augusta pripremaju za dugu i hladnu zimu a u prirodi skupljaju posljednje količine nektara i polena. U septembru nemamo nekih velikih poslova na pčelinjaku ako smo u augustu odradili sve poslove na vrijeme. Dešava se da zbog objektivnih razloga neki poslovi nisu uopšte ili su samo djelimično odrađeni. Ako imamo takav slučaj onda u prvoj polovici septembra moramoo obratiti pažnju na završavanje započetih radova iz mjeseca augusta i odraditi to okvirno do 10 septembra.

Poslove možemo podijeliti na nekoliko bitnih segmenata:

• Završna prihrana pčelinjih zajednica
• Borba protv varoe tokom cijelog mjeseca septembra
• Obezbjeđivanje čiste vode na pčelinjaku
• Provjera zdravstvenog stanja pčelinjih zajednica
• Obezbjeđivanje dobre ventilacije i zaštita od nametnika, grabeži kao i zaštita od prirodnih nepogoda

Za pčelare je septembar vrijeme završnih priprema za zimu. Što više pčelare urade i ulože u septembru imat će brži i “jeftiniji” proljetni razvoj. Septembar na našem pčelinjaku donosi prelazak iz ljetnog u jesenji period a za pčelare ovaj mjesec označava vrijeme završnih priprema za zimu. Pčelinje zajednice se sve više i više pripremaju za hladnije mjesece i smanjenje dostupnosti hrane u bespašnom razdoblju. Pčelari, ali i pčele, dobro znaju da pažljivo planiranje i briga u septembru osiguravaju snažne i zdrave zajednice tokom zime koje trebaju dočekati proljeće i odhraniti prve proljetne generacije pčela.

Prije početka bilo kakvog rada na pčelinjaku treba provjeriti higijenske pojilice za vodu. Svježa, čista voda je preduslov da imamo zdrave pčele. Nažalost, pčelari uvijek misle o hrani, ali zaboravljamo da je žeđ pčelama mnogo opasnija od gladi.

Naš zadatak je finalno pripremimo svoje pčelinje zajednice za sve izazove koje donosi hladan i bespašan zimski period. Uslovi zimovanja pčela nisu kod svih jednaki pa tako pčelari zavisno o lokaciji kroz pažljivo planiranje, prihranu, tretmane i ostalu brigu o pčelama nastoje osigurati da će njihove zajednice preživjeti zimske mjesece i izaći snažne, zdrave i spremne za prve proljetne paše i buran proljetni razvoj.

Krajem ljeta i s početkom jeseni, izvori nektara i polena u prirodi postaju sve manji, a pčelama je potrebno osigurati dovoljno hrane za zimu. Zadatak pčelara u septembru je provjeriti zalihe meda i perge u svojim košnicama. Ako primjeti nedostatak hrane koju nije uspio dodati u augustu do polovine ovog mjeseca pčelar ih još može dodatno hraniti gušćim šećernim sirupom kako bi osigurao da im ostane dovoljno rezervi za preživljavanje zime i proljetni razvoj. Prihranjivanje obavezno vršiti u večernjim satima I to svim zajednicama a na osnovu evidencije ( nekim više a nekima samo radi reda).

Ako i nakon dodavanja sirupa pregledom utvrdi da nema dovoljno zaliha u košnici pčelar može i treba dodati okvire sa hranom iz rezerve ili zajednica gdje je ima dovoljno za zimski period (naravno pod uslovom da su društva zdrava). U ovom periodu je već izležen ili izlazi veliki broj tkzv zimskih dugoživećih pčela koje nije preporučljivo opterećivati preradom sirupa. Dodavanje ramova sa spremnom i prerađenom hranom u takvim slušajevima će uveliko pomoći pčelama da u ovom periodu ne prerađuju hranu, ne crpe se te da održavaju potrebnu temperaturu kako bi uspješno prebrodile zimu te se takvim načinom smanjuje I mogućnost grabeži na pčelinjaku.

Ako nismo po prestanku pčelinje paše (na našim terenima paša lipe) preduzeli preventivne mjere protv varoe, smanjivanjem legla će sve veći broj varoa biti na pčelama i ako nije kasno pčelar treba što prije reagovati. Svaki pčelar se sa ovim problemom bori na svoj način, koji je za njega najbolji, najlakši i najefikasniji. Svakako da je naša preporuka organski tretman odobrenim prepratima iz više razloga. Zdravlje pčelara, zdravlje pčela kao i rezidue u pčelinjim proizvodima. Tretmanom treba da bude pokriven cijeli septembar jer zatvorenog pčelinjeg legla ima kroz čitav septembar ali i grabeži I susretu pčela na paši I pojilicama i pri čemu pčele ponovo bez obzira na naš trud dožive reinvaziju.

U septembru se na pčelinjaku u značajnoj mjeri i dalje pojavljuju ose i stršljenovi, koji mogu da naprave veliku štetu. Zbog najezde osa i stršljenova obavezno postaviti ili obnoviti zamke za iste.

Pčelar je obavezan provjeriti stanje pčelinjeg legla kako bi provjerili prisutnost matice, zdravlje legla i produktivnost matice. Ako primijetimo znakove lošeg legla ili znakove moguće bolesti, korisno je zamijeniti maticu prije zime ili u slučaju bolesti legla poduzeti odgovarajuće zakonske mjere u skladu sa dobrom pčekarskom praksom. Potrebno je u toku mjeseca septembra, ako pregledamo društva, posebno obratiti pažnju na opasnu bolest zatvorenog legla – američku kugu. Ova bolest se prepoznaje po uvučenim-udubljenim voštanim poklopcima zatvorenog legla, često izbušenim, sa jednoličnom masom braon boje u ćeliji u koju se pretvorila oboljela larva i koja se razvlači u duge niti (starost oko 25 dana). Skoro sve oboljele larve potamne 10-15 dana nakon izljeganja. Ovakvi slučajevi se odmah prijavljuju nadležnoj veterinarskoj ustanovi i Udruženju pčelara radi zaštite ostalih pčelinjih zajednica ali i pčelara u okruženju.

Dobra ventilacija u pčelinjaku je ključna kako bi se smanjila kondenzacija i vlaga. Pravilnu pozicija košnica je ključna kako bi se osigurala optimalna cirkulacija zraka. Poželjno je pčelinje zajednice uzimiti na 8 ili 9 okvira kako bi povećali cirkulaciju zraka, smanjili kondenz i buđanje ramova (bez obzira na broj nastavaka na kojima se pčele zazimljuju). Tada je staro saće najbolje odmah kod pregleda odvojiti i čim prije pretopiti jer će ga u protivnom uništiti voskov moljac. Mlado saće koje imamo namjeru sačuvati za proljeće smještamo u prazne nastavke ali da izmeu okvira sa saćem postoji razmak radi strujanja vjetra koje ne voli voskov moljac. Nastavke možemo naslagati jedan na drugi i ostaviti ispod nadstrešnice ili ovisno o tome koliko ga imamo staviti pčelama “na čuvanje” što je uvijek najbolja opcija. Skladištenje saća bi trebala biti u hladu na sjevernoj strani pod nekom nadstrešnicom. Voskov moljac nije aktivan na temperaturama ispod 10°C. U startu kad su temperature još visoke možemo ispod postaviti jednostavno mravlju ili sirćetnu kiselinu (nerazrijeđenu) otprilike 0,5 litara po redu nastavaka. Ako više temperature potraju posudu s kiselinom dopunimo. Pčele osjećaju dolazak hladnijih dana pa pripremaju svoje nastambe za zimu u unutrašnjem dijelu košnice, stvarajući zimsko klube koje će u početku biti labavije a sa dolaskom još hladnijih dana klube će biti kompaktno i čvrsto. Zaštita pčelinjaka od ulaska miševa i drugih glodara je važna kako bi se ostvarila sigurnost. Postavljaju se takozvani češljevi te posebne zaštitne mreže ili prepreke kako bi spriječili ulazak nepoželjnih gostiju. Pčelari koji imaju lose iskustvo sa glodarima na podnjaču košnice stavljaju i matične rešetke koje bi sprečavaju ulazak glodavaca u košnicu.Takođe vrlo bitna stvar je smanjenje leta na ulazu u košnicu kako bi se pčele lakše branile od tuđica što posebno važi za rojeve. U ovom period takođe treba sanirati sve pukotine na košnicama I podnjačama te obezbjediti postolja na kojima su postavljene košnice kako tokom zimskih mjeseci ne bismo imali problema I kako ne bismo uznemiraveli pčele kojom tokom tih mjeseci od pčelara ponajviše trebaju mir.

Za zimu pčele bi trebale ući s barem 15 – 20 kg hrane (iako je dokazano da pčele ne potroše tu količinu ali je zato tu proljeće) tako će zajednica na dva nastavka težiti od 40 do 45 kilograma dok ona na jednom nastavku treba da teži 30 do 35 kilograma. Višak hrane ne brine pčele a ne bi trebao brinuti ni pčelare. U pčelarstvu vrijedi pravilo da je višak hrane prilikom ulaska u zimu manje brige tokom zime i na proljeće.

Spajanje slabih odnosno društava sa nedovoljnim brojem pčela radilica, također je jedan od bitnih radnji koje treba izvršiti početkom ovog mjeseca, ako to ranije nismo obavili. Društva koja nisu toliko jaka da se mogu zazimiti, odnosno da je broj pčela možda dovoljan da društvo prezimi, ali nikako dovoljan da se od takvog društva očekuju prinosi naredne godine.Tada pčelar mora da preduzme mjere radi ojačavanja pčelinjih društava. Slabija pčelinja društva koja ne pokažu svoje kvalitete treba spojiti sa srednje jakim ili jakim društvima.

Septembar je mjesec kada je lako dovršiti poslove i ispraviti greške ukoliko smo ih napravilii na pčelinjaku u augustu. Ako smo pravi pčelari i istinski ljubitelji pčela, već početkom mjeseca septembra sve je gotovo pa spremno za prezimljavanje.